
Foto: Flickr
Tata koji je tada radio po skoro ceo dan je naizad odahnuo a i ja naravno, nikad bolji osećaj.
Period kada je krenuo da traži pažnju pre nego što zaspi je izgledao tako što je neko držao ruku kod njega i on bi ubrzo zaspao, to je trajalo u početku svega par minuta. Vremenom, a pričam o rasponu od dva-tri meseca, taj period uspavljivanja sa rukom se produžavao i došli smo do toga da i noću za svako buđenje je tražio ruku da se ponovo uspava. Ne mogu vam reći na šta sam ličila posle toliko neprospavanih noći koje sam provela više pored krevetca držeći ga za ruku nego u svom krevetu. Trenutak kada sam shvatila da ne mogu više tako i da evidentno postoji problem je bio taj kada sam provela sat i po vremena pored krevetca pokušavajući da ga uspavam.
Počela sam da kopam i čitam razne tekstove i literaturu kako da ga vratim na staro tj. kako da ga odviknem od ovakvog načina uspavljivanja i došla do knjige uz pomoć koje je moj Andrej u roku od pet dana totalno promenio svoj način spavanja i nastavio kao i pre da se uspavljuje i spava celu noć bez naše pomoći. Pitate se kako je to moguće za tako kratko vreme!? E pa moguće je, kod nas je uspelo i to uz pomoć knjige našeg kliničkog psihologa Nevene Lovrinčević “Naučite dete da spava”, u izdanju Kreativnog centra. U daljem delu teksta ću vam preneti odlomak iz knjige koji se tiče same tehnike i to sve u nadi da pomognem još nekoj mami koja ima isti problem koji sam imala i ja sa Andrejem. Naravno da biste u potpunosti razumeli šta znači biti “loš spavač” preporučujem da ipak pročitate celu knjigu koja se čita u jednom dahu jer ima mnogo drugih saveta koji će vam pomoći u celom procesu i da biste razumeli šta znaci kontrolisano plakanje i da je to velika razlika od onog da pustite dete da plače do iznemoglosti.
Naučite dete da samo zaspi i prospava celu noć
Plan akcije: Kako naučiti dete da zaspi samo i prospava noć
Ovaj plan se bazira na metodi koju je razvio dr Ričard Ferber u svom centru za poremećaje spavanja Dečje bolnice u Bostonu. Vaš mališan neće biti oduševljen planom koji ću ovde opisati i s tim morate računati. Dakle, dete će plakati, ali razlika je u tome što će to plakanje biti podnošljivo, jer će dete od roditelja dobijati dovoljno pažnje koja će smanjiti njegovu uznemirenost. Drugi važan momenat jeste da plačem ipak neće dobiti ono što želi, te će i zbog toga prestati da pače.
Plan je sledeći:
Odredite razuman ritam aktivnosti za dete: kada jede i spava. Uvek u isto vreme tokom dana i uveče stavite mališana u njegov krevetić.
Sve vrste “pomoći” pri uspavljivanju koje ste do tada pružali detetu (nošenje, flašica, dojenje, stajanje pored kreveta, držanje za ruku…)- potpuno izostavite. Vremenski te aktivnosti odvojite od uspavljivanja, odnosno pomerite ih za najmanje pola sata ranije.
Pre odlaska na spavanje provedite prijatno vreme u bliskom druženju sa detetom. Odmah po završetku tih zajednočkih aktivnosti smestite dete u krevet budno, poželite mu laku noć poljupcem i izađite iz sobe.
Pošto je iskustvo “ležati sam i budan u svom krevetiću” za vašeg mališana verovatno sasvim nepoznato, gotovo je sigurno da će odmah početi da plače, očekujući da se vratite i pomognete mu da zaspi onako kako je do tada navikao. Vi to, naravno, nećete uraditi već ćete se držati sledećeg rasporeda, odnosno sačekaćete nekoliko minuta pre nego što se vratite u njegovu sobu.
Plan počinje trominutnim čekanjem:
Gledajte na sat! Ako to ne radite već se rukovodite osećajem, tri minuta vam mogu delovati mnogo duže. Vrata dečije sobe za to vreme mogu biti zatvorena
Ako dete plače, po isteku predviđena tri minuta uđite kod deteta. Utešite ga, pomilujte. Možete mu reći nešto kao. “Mama (tata) je tu. Sve je u redu. Spavaj.” Obraćajte mu se mirnim, sigurnim glasom. Budite staloženi. Nikako ga ne uzimajte u naručje i ne pružajte mu pomoć na koju je navilo (flašica, nošenje, stajanje pored krevetića…). Takođe, dete ne treba da zaspi u vašem prisustvu. Cilj vašeg ulaska kod deteta jeste da ga umirite, da mu kažete da je sve u redu i da ste tu za njega, ali da treba da spava u svom krevetiću. Treba da oseti vašu sigurnost, mir, toplinu, blagonaklonost, ali i odlučnost, čak i ako je suviše malo da razume smisao reči. Ni slučajno ga nemojte grditi ili vikati. Morate razumeti da je dete uznemireno jer je suočeno s novom situacijom, te ga nikako ne treba dodatno uznemiriti i otežati stvari. Ako je ustalo u krevetiću, spustite ga, ali ne bezbroj puta.
Po isteku oko dva minuta izađite iz sobe, bez obzira na to da li se dete smirilo ili ne. Sada čekajte nešto duže, pet minuta, potom uđite i opet ga nakratko umirite pa izađite. Čekajte sedam minuta dok se opet ne vratite, potom još jednom sedam minuta, pa devet minuta prema prikazanom rasporedu. I tako dok mališa ne zaspi.
Prilikom svakog ulaženja budite staloženi i utešite dete, nemojte pokazati uznemirenost ili ljutnju, ma koliko puta da ulazite.
Kada vidi da dok ste kod njega ne dobija ono što želi, mališan može da reaguje besom i ljutitim plačem. Ne ulazite zbog toga u dodatna objašnjenja. Što je plač ljući, kraće se zadržite. Ipak, odlazite kod njega uvek u predviđenim razmacima, da se ne bi osetio napuštenim.
Ulazite samo ako dete plače. Ako samo kenjka, negoduje ili mrmlja, sačekajte, možda će se i samo postepeno umiriti.
Ovo je samo mali delić toga šta sve ova knjiga može da vas pouči jer je i meni objasnila mnoge stvari koje sam mislila da znam i da sam savladala kao majka. Ovu metodu primenjujte uvek uz podršku svog partnera jer se morate pripremiti da će biti par neprospavanih noći (što i neće biti problem ako ste do sad bili iscprljeni nespavanjem) i detetovog plača a ako se ne držite zajedno u tome, neće uspeti. Andrej je tokom ovog da tako kažem “treninga”, brzo usavršio da se sam uspava kada legne, međutim budio se noću i onda smo suprug i ja izlazili iz sobe svaki put kada bi se probudio. Bilo je to izuzetno naporno i bilo je plača ali kada pogledam rezultat, isto bih ponovila bez razmišljanja. Ovo nemojte sprovoditi na bebama mlađim od šest meseci kao ni na deci koja se razbole, dobiju temperaturu ili slično. Takođe ako se pripremate za neku selidbu ili put, odložite plan za posle toga.
Napisala: LJubica Bildi
Izvor: Mama i tata